Jeremiæ 49

VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Ad filios Ammon. Hæc dicit Dominus : Numquid non filii sunt Israël, aut hæres non est ei ? cur igitur hæreditate possedit Melchom Gad, et populus ejus in urbibus ejus habitavit ?	1 O sinovima Amonovim. Ovako govori Jahve: »Izrael nema sinova, nema nasljednika? Zašto je Milkom baštinio Gad i narod se njegov nastanio u njegovim gradovima?
2 Ideo ecce dies veniunt, dicit Dominus, et auditum faciam super Rabbath filiorum Ammon fremitum prælii, et erit in tumultum dissipata, filiæque ejus igni succendentur, et possidebit Israël possessores suos, ait Dominus.	2 Zato, evo, dolaze dani« – riječ je Jahvina – »i učinit ću da se zaore ratni krikovi u Rabi sinova Amonovih, i ona će biti humak poharani, i naseobine njene ognjem popaljene. Tada će Izrael opljačkati svoje pljačkaše« – govori Jahve.
3 Ulula, Hesebon, quoniam vastata est Hai ; clamate, filiæ Rabbath : accingite vos ciliciis, plangite et circuite per sepes, quoniam Melchom in transmigrationem ducetur, sacerdotes ejus et principes ejus simul.	3 »Plači, Hešbone, jer Ar je opustošen, zapomažite kćeri rapske. Opašite kostrijet, tužbalice povedite, obilazite s urezima. Jer Milkom mora u izgnanstvo sa svećenicima i knezovima.
4 Quid gloriaris in vallibus ? defluxit vallis tua, filia delicata, quæ confidebas in thesauris tuis, et dicebas : Quis veniet ad me ?	4 Što se dičiš dolinom svojom, kćeri odmetnice, koja se uzdaš u bogatstvo svoje i govoriš: ‘Tko se usuđuje ustati protiv mene?’
5 Ecce ego inducam super te terrorem, ait Dominus Deus exercituum, ab omnibus qui sunt in circuitu tuo : et dispergemini singuli a conspectu vestro, nec erit qui congreget fugientes.	5 Evo, svaljujem na te Stravu odasvud uokolo: bit ćete raspršeni, svak’ na svoju stranu, i nitko bjegunce neće skupiti.
6 Et post hæc reverti faciam captivos filiorum Ammon, ait Dominus.	6 Ali uto ću opet promijeniti udes sinova Amonovih« – riječ je Jahvina.
7 Ad Idumæam. Hæc dicit Dominus exercituum : Numquid non ultra est sapientia in Theman ? periit consilium a filiis ; inutilis facta est sapientia eorum.	7 Edoma O Edomu. Ovako govori Jahve nad vojskama: »Zar nema više mudrosti u Temanu, zar u razumnih nesta svjeta, zar se izvjetrila mudrost njihova?
8 Fugite, et terga vertite ; descendite in voraginem, habitatores Dedan : quoniam perditionem Esau adduxi super eum, tempus visitationis ejus.	8 Bježite, gubite se i duboko se sakrijte, stanovnici Dedana, jer Ezavu propast nosim, vrijeme kazne njegove.
9 Si vindemiatores venissent super te, non reliquissent racemum : si fures in nocte rapuissent quod sufficeret sibi.	9 Dođu li trgači k tebi, ni pabirka neće ostaviti; dođu li kradljivci noćni, opljačkat će sve što žele.
10 Ego vero discooperui Esau : revelavi abscondita ejus, et celari non poterit : vastatum est semen ejus, et fratres ejus, et vicini ejus, et non erit.	10 Jer ja sam onaj što će Ezava pretražiti i skrovišta mu otkriti da se ne mogne sakriti. Pleme je njegovo opustošeno: nema ga više! Nitko ne kaže:
11 Relinque pupillos tuos : ego faciam eos vivere : et viduæ tuæ in me sperabunt.	11 ‘Ostavi siročad svoju, ja ću je prehraniti i neka se udovice tvoje u me pouzdaju!’«
12 Quia hæc dicit Dominus : Ecce quibus non erat judicium ut biberent calicem, bibentes bibent : et tu, quasi innocens relinqueris ? non eris innocens, sed bibens bibes.	12 Jer ovako govori Jahve: »Gle, oni koji odista ne bi morali piti čašu, moraju je iskapiti, i zar upravo ti da ostaneš nekažnjen? Ne, ti nećeš ostati nekažnjen, morat ćeš čašu ispiti!
13 Quia per memetipsum juravi, dicit Dominus, quod in solitudinem, et in opprobrium, et in desertum, et in maledictionem erit Bosra, et omnes civitates ejus erunt in solitudines sempiternas.	13 Jer samim se sobom zakleh« – riječ je Jahvina: »Bosra će postati ruglo i sramota, pustinja i prokletstvo; a svi njezini gradovi bit će vječne razvaline.«
14 Auditum audivi a Domino, et legatus ad gentes missus est : Congregamini, et venite contra eam, et consurgamus in prælium.	14 Jahve mi vijest uputi, glasnik bî poslan k narodima: »Skupite se! Krenite na nj, krenite! Ustajte! U boj!
15 Ecce enim parvulum dedi te in gentibus, contemptibilem inter homines.	15 Jer, gle, učinit ću te malim među narodima, prezrenim među ljudima.
16 Arrogantia tua decepit te, et superbia cordis tui, qui habitas in cavernis petræ, et apprehendere niteris altitudinem collis : cum exaltaveris quasi aquila nidum tuum, inde detraham te, dicit Dominus.	16 Strah te tvoj zaveo, uznositost srca tvoga, ti koji živiš u pećinama kamenim i držiš se visova planinskih te viješ gnijezdo na timoru, k’o orlovi, odande ću te strovaliti« – riječ je Jahvina.
17 Et erit Idumæa deserta : omnis qui transibit per eam stupebit, et sibilabit super omnes plagas ejus.	17 »Edom će postati pustoš; tko god njime prođe, zaprepastit će se i zviždati zbog svih rana njegovih.
18 Sicut subversa est Sodoma et Gomorrha, et vicinæ ejus, ait Dominus : non habitabit ibi vir, et non incolet eam filius hominis.	18 Razorit će ga kao Sodomu i Gomoru i susjede njihove« – govori Jahve. »Čovjek ondje neće stanovati, sin čovječji neće u njem boraviti.«
19 Ecce quasi leo ascendet de superbia Jordanis ad pulchritudinem robustam, quia subito currere faciam eum ad illam. Et quis erit electus, quem præponam ei ? quis enim similis mei ? et quis sustinebit me ? et quis est iste pastor, qui resistat vultui meo ?	19 »Gle, kao lav on izlazi iz guštare jordanske na pašnjake vječno zelene. Ali ću ga učas otjerati i smjestiti ondje svog izabranika. Jer tko je meni ravan? I tko će mene na račun pozvati? I koji će mi pastir odoljeti?«
20 Propterea audite consilium Domini quod iniit de Edom, et cogitationes ejus quas cogitavit de habitatoribus Theman : si non dejecerint eos parvuli gregis, nisi dissipaverint cum eis habitaculum eorum.	20 Zato čujte što je Jahve naumio učiniti Edomu, čujte što je nakanio protiv stanovnika Temana: i najsitniju jagnjad on će odvući, i sam njihov pašnjak zgrozit će se nad njima.
21 A voce ruinæ eorum commota est terra ; clamor in mari Rubro auditus est vocis ejus.	21 Od lomljave pada njina zemlja će se potresti, razlijegat će se vapaj do Crvenog mora!
22 Ecce quasi aquila ascendet, et avolabit, et expandet alas suas super Bosran : et erit cor fortium Idumææ in die illa quasi cor mulieris parturientis.	22 Gle, poput orla on se diže i lebdi, nad Bosrom širi krila. U dan onaj srce će junaka edomskih biti kao srce žene u trudovima.
23 Ad Damascum. Confusa est Emath et Arphad, quia auditum pessimum audierunt : turbati sunt in mari ; præ sollicitudine quiescere non potuit.	23 O Damasku. »Smeteni su Hamat i Arpad jer zlu vijest čuše. Srce im se steže od užasa i smirit se ne može.
24 Dissoluta est Damascus, versa est in fugam : tremor apprehendit eam, angustia et dolores tenuerunt eam quasi parturientem.	24 Obeshrabren je Damask, u bijeg udario, strah ga spopao, tjeskoba i bolovi obuzeli ga kao porodilju.
25 Quomodo dereliquerunt civitatem laudabilem, urbem lætitiæ ?	25 Kako? Napušten je slavni grad, grad radosti moje!
26 Ideo cadent juvenes ejus in plateis ejus, et omnes viri prælii conticescent in die illa, ait Dominus exercituum.	26 Zato će mladići njegovi popadati po trgovima, svi će ratnici poginuti u onaj dan« – riječ je Jahve nad vojskama.
27 Et succendam ignem in muro Damasci, et devorabit mœnia Benadad.	27 »Potpalit ću vatrom zidine Damaska: plamen će proždrijeti dvor Ben-Hadadov.«
28 Ad Cedar, et ad regna Asor, quæ percussit Nabuchodonosor rex Babylonis. Hæc dicit Dominus : Surgite, et ascendite ad Cedar, et vastate filios orientis.	28 O Kedaru i kraljevstvima hasorskim koje je potukao Nabukodonozor, kralj babilonski. Ovako govori Jahve: »Ustajte, na Kedar navalite, uništite sinove Istoka!
29 Tabernacula eorum, et greges eorum capient : pelles eorum, et omnia vasa eorum, et camelos eorum tollent sibi, et vocabunt super eos formidinem in circuitu.	29 Nek’ im se oduzmu šatori i stada, šatorska krila i sva im oprema! Neka im se deve odvedu, i nek’ viču na njih: ‘Strava odasvud!’
30 Fugite, abite vehementer, in voraginibus sedete, qui habitatis Asor, ait Dominus : iniit enim contra vos Nabuchodonosor rex Babylonis consilium, et cogitavit adversum vos cogitationes.	30 Bježite glavom bez obzira, duboko se skrijte, žitelji Hasora« – riječ je Jahvina. »Jer Nabukodonozor, kralj babilonski, snuje naum protiv vas, navalu smišlja:
31 Consurgite, et ascendite ad gentem quietam, et habitantem confidenter, ait Dominus : non ostia, nec vectes eis : soli habitant.	31 ‘Ustajte, udarite na mirni narod što živi bez straha’ – riječ je Jahvina – ‘što nema vrata ni zasuna, što u osami prebiva!
32 Et erunt cameli eorum in direptionem, et multitudo jumentorum in prædam : et dispergam eos in omnem ventum, qui sunt attonsi in comam, et ex omni confinio eorum adducam interitum super eos, ait Dominus.	32 Deve njihove bit će plijen, mnoštvo ovaca otimačina!’ I raspršit ću ih na sve strane, one ljude obrijanih zalizaka, i dovest ću odasvud na njih nesreću« – riječ je Jahvina.
33 Et erit Asor in habitaculum draconum, deserta usque in æternum : non manebit ibi vir, nec incolet eam filius hominis.	33 »Hasor će postati brlog čagaljski i pustinja vječna. Čovjek ondje neće prebivati, neće se ondje nastaniti sin čovječji.«
34 Quod facum est verbum Domini ad Jeremiam prophetam adversus Ælam, in principio regni Sedeciæ regis Juda, dicens :	34 Riječ koju Jahve uputi proroku Jeremiji o Elamu, u početku kraljevanja Sidkije, kralja judejskoga.
35 Hæc dicit Dominus exercituum : Ecce ego confringam arcum Ælam, et summam fortitudinem eorum :	35 Ovako govori Jahve nad vojskama: »Lomim, evo, luk Elamov, srž snage njegove.
36 et inducam super Ælam quatuor ventos a quatuor plagis cæli, et ventilabo eos in omnes ventos istos, et non erit gens ad quam non perveniant profugi Ælam.	36 Četiri ću vjetra dognati na Elam s četiri kraja neba i raspršit Elamce u sva četiri vjetra, i neće biti naroda kamo neće stići bjegunci elamski.
37 Et pavere faciam Ælam coram inimicis suis, et in conspectu quærentium animam eorum : et adducam super eos malum, iram furoris mei, dicit Dominus, et mittam post eos gladium donec consumam eos.	37 Utjerat ću Elamcima strah u kosti pred njihovim dušmanima. Pustit ću na njih nesreću, oganj gnjeva svojega. Poslat ću mač za njima dok ne budu sasvim uništeni.
38 Et ponam solium meum in Ælam, et perdam inde reges et principes, ait Dominus.	38 I postavit ću u Elamu prijesto svoj i zatrt ću ondje kralja i sve knezove« – riječ je Jahvina.
39 In novissimis autem diebus reverti faciam captivos Ælam, dicit Dominus.	39 »Ali ću okrenut’ udes Elama« – riječ je Jahvina.