| 1 E dopo questo Assalom fece carra e cavalieri, e cinquanta uomini che andassero dinanzi a lui. | 1 Poslije toga nabavi Abšalom sebi kola i konje i pedeset ljudi koji su trčali pred njim. |
| 2 E levandosi la mattina, Assalom istava nell'entrata della porta (della via), e chiamava ogni uomo che avea a fare alcuna cosa dinanzi al re, che venisse a sè, e dicea: di quale città se' tu? Il quale respondea: io sono [di] una delle tribù d' Israel, tuo servo. | 2 Abšalom je u rano jutro stajao kraj puta koji vodi do gradskih vrata; i tko god je imao kakvu parnicu te išao kralju na sud, Abšalom bi ga dozvao k sebi i pitao: »Iz kojega si grada?« A kad bi ovaj odgovorio: »Tvoj je sluga iz toga i toga Izraelova plemena«, |
| 3 E Assalom gli respondea: a me paiono le parole tue buone e giuste, ma non è persona ordinata dal re, che ti oda. E dicea Assalom: | 3 tada bi mu Abšalom rekao: »Vidiš, tvoja je stvar dobra i pravedna, ali nećeš naći nikoga koji bi te saslušao kod kralja.« |
| 4 chi mi farebbe giudice sopra la terra, acciò che venissero a me tutti quelli che avessero alcuna lite, e giudicherò secondo la giustizia? | 4 Abšalom bi nastavljao: »Ah, kad bi mene postavili za suca u zemlji! Svaki bi koji ima kakvu parnicu ili sud dolazio k meni i ja bih mu pribavio pravo!« |
| 5 E quando la persona andava a lui per salutarlo, estendea la mano, e prendealo, e basciavalo. | 5 A kad bi mu se tko približio da mu se pokloni, on bi pružio ruku, privukao ga k sebi i poljubio. |
| 6 E così facea ad ogni uomo d' Israel, che venia per essere udito dal re per alcuna cosa; e in questo modo sollecitava il cuore di tutti gli uomini d' Israel. | 6 Tako je činio Abšalom svim Izraelcima koji su dolazili na sud kralju. Time je Abšalom predobivao srca Izraelaca za sebe. |
| 7 E dopo XL anni disse Assalom al re David; io andrò in Ebron, e renderò gli miei voti li quali io votai a Dio. | 7 Kad su prošle četiri godine, Abšalom reče kralju: »Dopusti da odem u Hebron i da izvršim zavjet kojim sam se zavjetovao Jahvi. |
| 8 Però che quando io tuo servo era in Gessur di Siria, mi votai dicendo: se Iddio mi ridurrà in Ierusalem, farò sacrificio a Dio. | 8 Jer kad bijah u Gešuru u Aramu, tvoj se sluga zavjetovao ovako: ‘Ako me Jahve dovede natrag u Jeruzalem, iskazat ću čast Jahvi u Hebronu.’« |
| 9 E disse il re David: va in pace. E andossene in Ebron. | 9 A kralj mu odgovori: »Idi u miru!« I on krenu na put i ode u Hebron. |
| 10 E mandò Assalom ispie per tutte le tribù d' Israel, dicendo: sùbito che voi audirete il suono della tromba, dite: Assalom regna in Ebron. | 10 Abšalom razasla tajne glasnike po svim Izraelovim plemenima i poruči im: »Kad čujete zvuk roga, tada recite: ‘Abšalom je postao kralj u Hebronu.’« |
| 11 E con esso Assalom andarono CC uomini, chiamati di Ierusalem; li quali andarono con puro cuore, non sapendo la cagione. | 11 A ode s Abšalomom dvije stotine ljudi iz Jeruzalema; bijahu to uzvanici koji su bezazleno pošli ne znajući što se sprema. |
| 12 E chiamò Assalom Achitofel, Gilonito e consigliere di David, della sua città di Gilo. E facendo sacrificio, fu fatta una fortissima congiurazione; e tuttavia correndo il popolo crescea con esso Assalom. | 12 Abšalom posla i po Gilonjanina Ahitofela, Davidova savjetnika, iz njegova grada Gilona, da pribiva prinošenju žrtava. Urota je bila jaka, a mnoštvo Abšalomovih pristaša sve je više raslo. |
| 13 E uno messaggio venne a David, e disse: tutto Israel sèguita Assalom con tutto il cuore. | 13 Tada stiže Davidu glasnik te mu javi: »Srce Izraelaca priklonilo se Abšalomu.« |
| 14 E disse David a' servi suoi, li quali erano con lui in Ierusalem: istate suso, e fuggiamo dal cospetto di Assalom; però che non ci sarebbe di potere iscampare; spacciatevi, usciamo, acciò che non ci occupi, e induca sopra di noi ruina, e ferisca la città di coltello. | 14 Tada David reče svim svojim dvoranima koji bijahu s njim u Jeruzalemu: »Ustanite! Bježimo! Inače nećemo uteći od Abšaloma. Pohitite brzo, da on ne bude brži i ne stigne nas, da ne obori na nas zlo i ne pobije grada oštricom mača!« |
| 15 E i servi suoi dissero a lui: tutto ciò che il nostro Signore lo re ci comandò, noi vostri servi faremo volontieri. | 15 A kraljevi dvorani odgovoriše kralju: »Što god odluči naš gospodar kralj, evo tvojih slugu!« |
| 16 Onde il re, e tutta la sua casa, uscì fuori a piè; e lasciò il re dieci femine, sue concubine, a guardia della casa. | 16 I kralj iziđe pješice sa svim svojim dvorom; ipak ostavi kralj deset inoča da čuvaju palaču. |
| 17 E uscio il re, e tutta la sua casa, a piè; e istette da lungi alla casa. | 17 I kralj ode pješice sa svim narodom i zaustavi se kod posljednje kuće. |
| 18 E tutti i servi suoi presso a lui, e le legioni de' Celeti e Feleti (e le compagnie de' guardiani della persona sua) e tutti i combattitori di Get, uomini forti secento, e quegli che l'aveano seguitato di Get a piedi andavano inanzi al re. | 18 Svi njegovi dvorani stajahu uza nj. Tada svi Kerećani, svi Pelećani, Itaj i svi Gićani koji bijahu došli s njim iz Gata, šest stotina ljudi, prođoše pred kraljem. |
| 19 E disse David a Etai di Get: perchè vieni tu con noi? tòrnati, e abita col re, però che tu se' peregrino, partito da casa. | 19 Kralj upita Itaja Gićanina: »Zašto i ti ideš s nama? Vrati se i ostani kod kralja! Ti si stranac, prognan iz svoje zemlje. |
| 20 Ieri venisti, e oggi se' costretto di partirti di casa tua? Io andrò dove debbo andare; ritòrnati, e rimènati i tuoi fratelli, e il Signore Iddio farà teco misericordia e verità, però che tu m' hai mostrato grazia e fede. | 20 Jučer si došao, a danas da te vodim da se potucaš s nama kad ja idem kamo me sreća nanese. Vrati se i odvedi svoju braću natrag sa sobom, a Jahve neka ti iskaže ljubav i vjernost!« |
| 21 Ed Etai rispuose al re, e disse: vive il Signore, e vive l'anima tua, signore mio re, che in qualunque luogo sarai andato, ovvero in morte ovvero in vita, ivi sarà il tuo servo. | 21 Ali Itaj odgovori kralju ovako: »Živoga mi Jahve i tako mi živ bio moj gospodar kralj: gdje god bude moj gospodar kralj, bilo na smrt ili na život, ondje će biti i tvoj sluga!« |
| 22 E il re disse a Etai: vieni e passa. E passò Etai Geteo (e il re) e tutti quelli ch' erano con esso lui, e tutta la moltitudine. | 22 Tada David reče Itaju: »Hajde, prođi!« I Itaj iz Gata prođe sa svim svojim ljudima i sa svom svojom pratnjom. |
| 23 E tutti (gli uomini) piagneano ad alta voce, e tutto il popolo passava; e il re passava il fiume di Cedron, e tutto il popolo andava contro la via (dello olivo) la quale guarda il deserto. | 23 Svi plakahu iza glasa. Kralj je stajao na potoku Kidronu i sav je narod prolazio pred njim prema pustinji. |
| 24 E venne anche Sadoc sacerdote, e tutti i leviti, e portavano l'arca del testamento di Dio (di Betleem); e ascendeo Abiatar, tanto che fue compiuto tutto il popolo il quale era uscito della città. | 24 Bijaše ondje i Sadok i s njim svi leviti koji su nosili Kovčeg Božji. I oni spustiše Kovčeg Božji kraj Ebjatara dok sav narod nije izišao iz grada. |
| 25 E disse il re a Sadoc: ripòrtati l'arca di Dio nella città; però che se io ho trovato grazia negli occhii del Signore, egli mi revocherà, e mostrerammi l'arca e il suo tabernacolo. | 25 Tada kralj reče Sadoku: »Odnesi Kovčeg Božji natrag u grad. Ako nađem milost u Jahve, on će me dovesti natrag i dopustiti mi da opet vidim njega i njegovo prebivalište. |
| 26 E se lui mi dirà: tu non mi piaci, sono apparecchiato, faccia quello che meglio gli pare. | 26 A ako rekne ovako: ‘Nisi mi po volji!’ – onda evo me, neka čini sa mnom što je dobro u njegovim očima!« |
| 27 E disse a Sadoc sacerdote il re vedi, ritorna alla città, tu e Achimas tuo figliuolo, e Ionata figliuolo di Abiatar, e due vostri figliuoli, siano con esso voi. | 27 Još kralj reče svećeniku Sadoku: »Hajde, ti i Ebjatar vratite se u miru u grad, i vaša dva sina s vama, tvoj sin Ahimaas i Ebjatarov sin Jonatan. |
| 28 E io mi nasconderò nei campi del deserto, tanto che da voi mi sarà significato. | 28 Evo, ja ću se zadržati na ravnicama pustinje dok ne dođe od vas glas da me obavijesti.« |
| 29 E riportarono l'arca in Ierusalem Sadoc e Abiatar, e istetlero ivi. | 29 Nato Sadok i Ebjatar odnesoše Kovčeg Božji natrag u Jeruzalem i ostadoše ondje. |
| 30 E David ascendea la costa degli olivi, piangendo, col capo coperto e con i piedi ignudi; e tutto il popolo, il quale era con lui, col capo coperto andavano piagnendo. | 30 David se uspinjao na Maslinsku goru, sve plačući, pokrivene glave i bos, i sav narod koji ga je pratio iđaše pokrivene glave i plačući. |
| 31 E fu significato a David, che Achitofel era in congiurazione con esso Assalom, e disse David: o Signore Iddio, fa che sia istolto il consiglio di Achitofel. | 31 Tada javiše Davidu da je i Ahitofel među urotnicima s Abšalomom. A David zavapi: »Obezumi Ahitofelove savjete, Jahve!« |
| 32 E asceso David nella sommità del monte, dove egli doveva orare il Signore, vennegli incontro Cusai Arachito co' panni squarciati, e col capo pieno di terra. | 32 Kad je David došao na vrh gore, ondje gdje se klanja Bogu, dođe mu ususret Hušaj Arčanin, prijatelj Davidov, razdrte haljine i glave posute prahom. |
| 33 E David gli disse: se tu verrai meco, tu mi sarai gravezza. | 33 David mu reče: »Ako pođeš sa mnom, bit ćeš mi na teret. |
| 34 Ma se tu tornerai alla città, e dirai ad Assalom io sono tuo servo, signore re (piacciati ch' io viva), come io fui servo del tuo padre, così sarò servo tuo; tu disfarai il consiglio di Achitofel. | 34 Ali ako se vratiš u grad i kažeš Abšalomu: ‘Bit ću tvoj sluga, gospodaru kralju; prije sam služio tvome ocu, a sada ću služiti tebi’, moći ćeš tada okretati Ahitofelove savjete u moju korist. |
| 35 E avrai teco Sadoc e Abiatar sacerdoti; e tutto quello che tu intenderai della casa del re, significara'lo a Sadoc e Abiatar sacerdoti. | 35 S tobom će biti i svećenici Sadok i Ebjatar. Sve što čuješ iz palače, javi svećenicima Sadoku i Ebjataru. |
| 36 E sì hanno con esso loro due figliuoli, Achimaas figliuolo di Sadoc, e Ionata figliuolo di Abiatar; e manderetemi a dire per loro tutto quello che voi intenderete. | 36 S njima su ondje i dva njihova sina, Ahimaas Sadokov i Jonatan Ebjatarov: po njima mi javljajte sve što čujete.« |
| 37 E vegnendo Cusai amico di David nella città, Assalom entrò in Ierusalem. | 37 Tako se Hušaj, prijatelj Davidov, vrati u grad upravo u času kad je Abšalom ulazio u Jeruzalem. |