Evangelho segundo São Lucas 6
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
SAGRADA BIBLIA | Biblija Hrvatski |
---|---|
1 Em dia de sábado, Jesus atravessava umas plantações; seus discípulos iam colhendo espigas {de trigo}, as debulhavam na mão e comiam. | 1 Jedne je subote prolazio kroz usjeve. Učenici su njegovi trgali klasje, trli ga rukama i jeli. |
2 Alguns dos fariseus lhes diziam: Por que fazeis o que não é permitido no sábado? | 2 A neki farizeji rekoše: »Zašto činite što subotom nije dopušteno?« |
3 Jesus respondeu: Acaso não tendes lido o que fez Davi, quando teve fome, ele e os seus companheiros; | 3 Odgovori im Isus: »Zar niste čitali što učini David kad ogladnje on i njegovi pratioci? |
4 como entrou na casa de Deus e tomou os pães da proposição e deles comeu e deu de comer aos seus companheiros, se bem que só aos sacerdotes era permitido comê-los? | 4 Kako uđe u Dom Božji, uze, pojede i svojim pratiocima dade prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko, nego samo svećenici?« |
5 E ajuntou: O Filho do Homem é senhor também do sábado. | 5 I govoraše im: »Sin Čovječji gospodar je subote!« |
6 Em outro dia de sábado, Jesus entrou na sinagoga e ensinava. Achava-se ali um homem que tinha a mão direita seca. | 6 Druge subote uđe u sinagogu i stane naučavati. Bio je ondje čovjek kome desnica bijaše usahla. |
7 Ora, os escribas e os fariseus observavam Jesus para ver se ele curaria no dia de sábado. Eles teriam então pretexto para acusá-lo. | 7 Pismoznanci i farizeji vrebahu na nj da li subotom liječi kako bi našli u čemu da ga optuže. |
8 Mas Jesus conhecia os pensamentos deles e disse ao homem que tinha a mão seca: Levanta-te e põe-te em pé, aqui no meio. Ele se levantou e ficou em pé. | 8 A on je znao njihove namjere pa reče čovjeku s usahlom rukom: »Ustani i stani na sredinu!« On usta i stade. |
9 Disse-lhes Jesus: Pergunto-vos se no sábado é permitido fazer o bem ou o mal; salvar a vida, ou deixá-la perecer. | 9 A Isus im reče: »Pitam ja vas: je li subotom dopušteno činiti dobro ili činiti zlo? Život spasiti ili upropastiti?« |
10 E relanceando os olhos sobre todos, disse ao homem: Estende tua mão. Ele a estendeu, e foi-lhe restabelecida a mão. | 10 Sve ih ošinu pogledom pa reče čovjeku: »Ispruži ruku!« On učini tako – i ruka mu zdrava. |
11 Mas eles encheram-se de furor e indagavam uns aos outros o que fariam a Jesus. | 11 A oni se, izbezumljeni, počnu dogovarati što da poduzmu protiv Isusa. |
12 Naqueles dias, Jesus retirou-se a uma montanha para rezar, e passou aí toda a noite orando a Deus. | 12 Onih dana iziđe na goru da se pomoli. I provede noć moleći se Bogu. |
13 Ao amanhecer, chamou os seus discípulos e escolheu doze dentre eles que chamou de apóstolos: | 13 Kad se razdanilo, dozva k sebi učenike te između njih izabra dvanaestoricu, koje prozva apostolima: |
14 Simão, a quem deu o sobrenome de Pedro; André, seu irmão; Tiago, João, Filipe, Bartolomeu, | 14 Šimuna, koga prozva Petrom, i Andriju, brata njegova, i Jakova, i Ivana, i Filipa, i Bartolomeja, |
15 Mateus, Tomé, Tiago, filho de Alfeu; Simão, chamado Zelador; | 15 i Mateja, i Tomu, i Jakova Alfejeva, i Šimuna zvanoga Revnitelj, |
16 Judas, irmão de Tiago; e Judas Iscariotes, aquele que foi o traidor. | 16 i Judu Jakovljeva, i Judu Iškariotskoga, koji posta izdajica. |
17 Descendo com eles, parou numa planície. Aí se achava um grande número de seus discípulos e uma grande multidão de pessoas vindas da Judéia, de Jerusalém, da região marítima, de Tiro e Sidônia, que tinham vindo para ouvi-lo e ser curadas das suas enfermidades. | 17 Isus siđe s njima i zaustavi se na ravnu. I silno mnoštvo njegovih učenika i silno mnoštvo naroda iz cijele Judeje i Jeruzalema, iz primorja tirskog i sidonskog |
18 E os que eram atormentados dos espíritos imundos ficavam livres. | 18 nagrnuše da ga slušaju i da ozdrave od svojih bolesti. I ozdravljali su oni koje su mučili nečisti dusi. |
19 Todo o povo procurava tocá-lo, pois saía dele uma força que os curava a todos. | 19 Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala. |
20 Então ele ergueu os olhos para os seus discípulos e disse: Bem-aventurados vós que sois pobres, porque vosso é o Reino de Deus! | 20 On podigne oči prema učenicima i govoraše: »Blago vama, siromasi: vaše je kraljevstvo Božje! |
21 Bem-aventurados vós que agora tendes fome, porque sereis fartos! Bem-aventurados vós que agora chorais, porque vos alegrareis! | 21 Blago vama koji sada gladujete: vi ćete se nasititi! Blago vama koji sada plačete: vi ćete se smijati! |
22 Bem-aventurados sereis quando os homens vos odiarem, vos expulsarem, vos ultrajarem, e quando repelirem o vosso nome como infame por causa do Filho do Homem! | 22 Blago vama kad vas zamrze ljudi i kad vas izopće i pogrde te izbace ime vaše kao zločinačko zbog Sina Čovječjega! |
23 Alegrai-vos naquele dia e exultai, porque grande é o vosso galardão no céu. Era assim que os pais deles tratavam os profetas. | 23 Radujte se u dan onaj i poskakujte: evo, plaća vaša velika je na nebu. Ta jednako su činili prorocima oci njihovi!« |
24 Mas ai de vós, ricos, porque tendes a vossa consolação! | 24 »Ali jao vama, bogataši: imate svoju utjehu! |
25 Ai de vós, que estais fartos, porque vireis a ter fome! Ai de vós, que agora rides, porque gemereis e chorareis! | 25 Jao vama koji ste sada siti: gladovat ćete! Jao vama koji se sada smijete: jadikovat ćete i plakati! |
26 Ai de vós, quando vos louvarem os homens, porque assim faziam os pais deles aos falsos profetas! | 26 Jao vama kad vas svi budu hvalili! Ta tako su činili lažnim prorocima oci njihovi.« |
27 Digo-vos a vós que me ouvis: amai os vossos inimigos, fazei bem aos que vos odeiam, | 27 »Nego, velim vama koji slušate: Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite svojim mrziteljima, |
28 abençoai os que vos maldizem e orai pelos que vos injuriam. | 28 blagoslivljajte one koji vas proklinju, molite za one koji vas zlostavljaju.« |
29 Ao que te ferir numa face, oferece-lhe também a outra. E ao que te tirar a capa, não impeças de levar também a túnica. | 29 »Onomu tko te udari po jednom obrazu pruži i drugi, i onomu tko ti otima gornju haljinu ne krati ni donje. |
30 Dá a todo o que te pedir; e ao que tomar o que é teu, não lho reclames. | 30 Svakomu tko od tebe ište daji, a od onoga tko tvoje otima ne potražuj.« |
31 O que quereis que os homens vos façam, fazei-o também a eles. | 31 »I kako želite da ljudi vama čine, tako činite i vi njima.« |
32 Se amais os que vos amam, que recompensa mereceis? Também os pecadores amam aqueles que os amam. | 32 »Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grešnici ljube ljubitelje svoje. |
33 E se fazeis bem aos que vos fazem bem, que recompensa mereceis? Pois o mesmo fazem também os pecadores. | 33 Jednako tako, ako dobro činite svojim dobročiniteljima, kakvo li vam uzdarje? I grešnici to isto čine. |
34 Se emprestais àqueles de quem esperais receber, que recompensa mereceis? Também os pecadores emprestam aos pecadores, para receberem outro tanto. | 34 Ako pozajmljujete samo onima od kojih se nadate dobiti, kakvo li vam uzdarje? I grešnici grešnicima pozajmljuju da im se jednako vrati.« |
35 Pelo contrário, amai os vossos inimigos, fazei bem e emprestai, sem daí esperar nada. E grande será a vossa recompensa e sereis filhos do Altíssimo, porque ele é bom para com os ingratos e maus. | 35 »Nego, ljubite neprijatelje svoje. Činite dobro i pozajmljujte ne nadajuć se odatle ničemu. I bit će vam plaća velika, i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobrostiv i prema nezahvalnicima i prema opakima.« |
36 Sede misericordiosos, como também vosso Pai é misericordioso. | 36 »Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan.« |
37 Não julgueis, e não sereis julgados; não condeneis, e não sereis condenados; perdoai, e sereis perdoados; | 37 »Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se. |
38 dai, e dar-se-vos-á. Colocar-vos-ão no regaço medida boa, cheia, recalcada e transbordante, porque, com a mesma medida com que medirdes, sereis medidos vós também. | 38 Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna dat će se u krilo vaše jer mjerom kojom mjerite vama će se zauzvrat mjeriti.« |
39 Propôs-lhes também esta comparação: Pode acaso um cego guiar outro cego? Não cairão ambos na cova? | 39 A kaza im i prispodobu: »Može li slijepac slijepca voditi? Neće li obojica u jamu upasti? |
40 O discípulo não é superior ao mestre; mas todo discípulo perfeito será como o seu mestre. | 40 Nije učenik nad učiteljem. Pa i tko je posve doučen, bit će samo kao njegov učitelj.« |
41 Por que vês tu o argueiro no olho de teu irmão e não reparas na trave que está no teu olho? | 41 »Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? |
42 Ou como podes dizer a teu irmão: Deixa-me, irmão, tirar de teu olho o argueiro, quando tu não vês a trave no teu olho? Hipócrita, tira primeiro a trave do teu olho e depois enxergarás para tirar o argueiro do olho de teu irmão. | 42 Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjere! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu.« |
43 Uma árvore boa não dá frutos maus, uma árvore má não dá bom fruto. | 43 »Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. |
44 Porquanto cada árvore se conhece pelo seu fruto. Não se colhem figos dos espinheiros, nem se apanham uvas dos abrolhos. | 44 Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga.« |
45 O homem bom tira coisas boas do bom tesouro do seu coração, e o homem mau tira coisas más do seu mau tesouro, porque a boca fala daquilo de que o coração está cheio. | 45 »Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore.« |
46 Por que me chamais: Senhor, Senhor... e não fazeis o que digo? | 46 »Što me zovete ‘Gospodine, Gospodine!’, a ne činite što zapovijedam? |
47 Todo aquele que vem a mim ouve as minhas palavras e as pratica, eu vos mostrarei a quem é semelhante. | 47 Tko god dolazi k meni te sluša moje riječi i vrši ih, pokazat ću vam kome je sličan: |
48 É semelhante ao homem que, edificando uma casa, cavou bem fundo e pôs os alicerces sobre a rocha. As águas transbordaram, precipitaram-se as torrentes contra aquela casa e não a puderam abalar, porque ela estava bem construída. | 48 sličan je čovjeku koji gradi kuću pa iskopa u dubinu i postavi temelj na kamen. A kad bude poplava, nahrupi bujica na tu kuću, ali je ne može uzdrmati jer je dobro sagrađena. |
49 Mas aquele que as ouve e não as observa é semelhante ao homem que construiu a sua casa sobre a terra movediça, sem alicerces. A torrente investiu contra ela, e ela logo ruiu; e grande foi a ruína daquela casa. | 49 A koji čuje i ne izvrši, sličan je čovjeku koji sagradi kuću na tlu bez temelja; nahrupi na nju bujica i umah se sruši te bude od te kuće razvalina velika.« |