Giobbe 26
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
BIBBIA RICCIOTTI | Biblija Hrvatski |
---|---|
1 - Ma Giobbe rispose e disse: | 1 Job progovori i reče: |
2 «A chi hai tu dato aiuto? forse ad uno spossato? hai forse tu sostenuto il braccio di chi non ha vigoria? | 2 »Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorča: |
3 A chi hai dato consiglio, forse a chi non ha sapienza? mettendo in mostra la tua grande accortezza? | 3 sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude, |
4 Chi mai hai tu voluto ammaestrare, se non colui da cui parte l'ispirazione? | 4 usne moje neće izustiti zloću niti će laž kakva doći na moj jezik. |
5 Ecco, sotto le acque stanno gemendo i gigantie coloro che dimorano con essi; | 5 Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim. |
6 nudi stanno gl'ìnferi dinanzi a Lui, nè [per Lui] l'abisso ha copertura alcuna: | 6 Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit’ neće. |
7 stendendo egli il settentrione sul vuoto, e sospendendo la terra sul nulla, | 7 Neka mi dušmana kob opakog snađe, a mog protivnika udes bezbožnikov! |
8 accogliendo le acque nelle sue nubi, sì che insieme non precipitino al basso. | 8 Čemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju? |
9 Egli ricopre l'aspetto del suo soglio, spargendo sovr'esso la sua nuvolaglia; | 9 Hoće li čuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja? |
10 cerchiò un limite attorno alle acque, fino al terminar della luce con la tenebra. | 10 Zar će se radovat’ on u Svesilnome, zar će Boga svakog časa zazivati? |
11 Le colonne dei cieli traballano, restano attonite alla rampogna di Lui. | 11 Ali Božju ruku ja ću vam pokazat’ i neću vam sakrit’ namjere Svesilnog. |
12 Per la sua forza s'adunarono a un tratto i mari, con la sua intelligenza egli colpì il superbo. | 12 Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, što se onda u ispraznosti gubite?« |
13 Il soffio di Lui rese belli i cieli, e per l'assistenza della sua mano fu estratto il serpente tortuoso. | 13 »Ovu sudbu Bog dosuđuje opakom, ovo baštini silnik od Svemogućeg. |
14 Ecco, questa non è che una parte delle sue gesta: e, ascoltando noi appena un debol sussurro del suo discorso, chi potrà reggere al tuono della sua grandezza?» | 14 Ima li sinova mnogo, mač ih čeka, a porod mu neće imat’ dosta kruha. |
15 Smrt će sahranit’ preživjele njegove i udovice ih oplakivat’ neće. | |
16 Ako i srebra k’o praha nagomila, ako i nakupi haljina k’o blata, | |
17 nek’ ih skuplja, odjenut će ih pravednik, ljudi će nedužni podijeliti srebro. | |
18 Od paučine je kuću sagradio, kolibicu kakvu sebi diže čuvar: | |
19 bogat je legao, al’ po posljednji put; kad oči otvori, ničeg više nema. | |
20 Usred bijela dana strava ga spopada, noću ga oluja zgrabi i odnese. | |
21 Istočni ga vjetar digne i odvuče, daleko ga baca od njegova mjesta. | |
22 Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaći iz ruke. | |
23 Rukama plješću nad njegovom propašću i zvižde na njega kamo god došao. |