Psalmi 71

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 In te, Domine, speravi, non confundar in aeternum.	1 Tebi se, Jahve, utječem, ne daj da se ikada postidim!
2 In iustitia tua libera me et eripe me; inclina ad me aurem tuam et salva me.	2 U pravdi me svojoj spasi i izbavi, prikloni uho k meni i spasi me!
3 Esto mihi in rupem praesidii et in domum munitam, ut salvum me facias, quoniam fortitudo mea et refugium meum es tu.	3 Budi mi hrid utočišta i čvrsta utvrda spasenja: jer ti si stijena i utvrda moja.
4 Deus meus, eripe me de manu peccatoris et de manu contra legem agentis et iniqui.	4 Bože moj, istrgni me iz ruke zlotvora, iz šake silnika i tlačitelja:
5 Quoniam tu es exspectatio mea, Domine; Domine, spes mea a iuventute mea.	5 jer ti si, o Gospode, ufanje moje, Jahve, uzdanje od moje mladosti!
6 Super te innixus sum ex utero, de ventre matris meae tu es susceptor meus; in te laus mea semper.	6 Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi zaštitnik od majčina krila: u te se svagda uzdam.
7 Tamquam prodigium factus sum multis, et tu adiutor fortis. -	7 Mnogima postadoh čudo, jer ti si mi bio silna pomoć.
8 Repleatur os meum laude tua, tota die magnitudine tua.	8 Usta mi bijahu puna tvoje hvale, slaviše te svaki dan!
9 Ne proicias me in tempore senectutis; cum defecerit virtus mea, ne derelinquas me.	9 Ne zabaci me u starosti: kad mi malakšu sile, ne zapusti me!
10 Quia dixerunt inimici mei mihi, et, qui observabant animam meam, consilium fecerunt in unum	10 Jer govore o meni moji dušmani, i koji me vrebaju složno se svjetuju:
11 dicentes: “ Deus dereliquit eum! Persequimini et comprehendite eum, quia non est qui eripiat ”.	11 »Bog ga je napustio; progonite ga i uhvatite jer nema tko da ga spasi!«
12 Deus, ne elongeris a me; Deus meus, in auxilium meum festina.	12 O Bože, ne stoj daleko od mene, Bože moj, pohitaj mi u pomoć!
13 Confundantur et deficiant adversantes animae meae; operiantur confusione et pudore, qui quaerunt mala mihi.	13 Neka se postide i propadnu koji traže moj život; nek’ se sramotom i stidom pokriju koji mi žele nesreću!
14 Ego autem semper sperabo et adiciam super omnem laudem tuam.	14 A ja ću se uvijek uzdati, iz dana u dan hvaleć’ te sve više.
15 Os meum annuntiabit iustitiam tuam, tota die salutare tuum: quae dinumerare nescivi.	15 Ustima ću naviještati pravednost tvoju, povazdan pomoć tvoju: jer im ne znam broja.
16 Veniam ad potentias Domini; Domine, memorabor iustitiae tuae solius.	16 Kazivat ću silu Jahvinu, Gospode, slavit ću samo tvoju pravednost.
17 Deus, docuisti me a iuventute mea; et usque nunc annuntiabo mirabilia tua.	17 Bože, ti mi bijaše učitelj od mladosti moje, i sve do sada naviještam čudesa tvoja.
18 Et usque in senectam et senium, Deus, ne derelinquas me, donec annuntiem brachium tuum generationi omni, quae ventura est. Potentia tua	18 Ni u starosti, kad posijedim, Bože, ne zapusti me, da kazujem mišicu tvoju naraštaju novom i svima budućima silu tvoju,
19 et iustitia tua, Deus, usque in altissima, qui fecisti magnalia: Deus, quis similis tibi?	19 i pravednost tvoju, Bože, koja seže do neba, kojom učini velika djela. Bože, tko je kao ti!
20 Quantas ostendisti mihi tribulationes multas et malas; iterum vivificasti me et de abyssis terrae iterum reduxisti me.	20 Trpljenja mnoga i velika bacio si na me: ali ti ćeš me opet oživiti i opet me podići iz dubine zemlje.
21 Multiplicabis magnitudinem meam et conversus consolaberis me.	21 Povećaj dostojanstvo moje i opet me utješi:
22 Nam et ego confitebor tibi in psalterio veritatem tuam, Deus meus; psallam tibi in cithara, Sanctus Israel.	22 A ja ću uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Bože, svirat ću ti u citaru, Sveče Izraelov!
23 Exsultabunt labia mea, cum cantavero tibi, et anima mea, quam redemisti;	23 Moje će usne klicati pjevajuć’ tebi i moja duša koju si spasio.
24 sed et lingua mea tota die meditabitur iustitiam tuam, cum confusi et reveriti fuerint, qui quaerunt mala mihi.	24 I moj će jezik svagda slaviti pravdu tvoju, jer su postiđeni i posramljeni oni što traže moju nesreću.