Iudith 16

NOVA VULGATA	Biblija Hrvatski
1 Dixitque Iudith: “ Incipite Deo meo in tym panis, cantate Domino meo in cymbalis, modulamini illi psalmum novum, exaltate et invocate nomen ipsius.	1 Judita zapjeva: »Slavite Boga moga s bubnjevima, Gospodinu pjevajte s cimbalima, psalam i pohvalu izvijajte mu u čast, veličajte i zazivajte ime njegovo!
2 Tu es Deus conterens bella, qui ponis castra in medio populi tui, ut eripias me de manu persequentium me.	2 Jer Gospod Bog što dokončava ratove, da bi udario tabor svoj usred naroda, izbavi me iz ruke progonitelja mojih.
3 Venit Assur a montibus, a borra, venit in milibus virtutum suarum, quorum multitudo obturavit torrentes, et equitatus ipsorum texit colles.	3 Asur siđe s planina sjevernih, dođe sa silnom vojskom svojom. Mnoštvo njihovo potoke zakrči, konji njihovi bregove prekriše.
4 Et dixit incensurum se fines meos et iuvenes meos occisurum gladio et mammantes meos daturum ad solum et infantes meos daturum in partitionem et virgines spoliaturum.	4 Kaza da će kraj moj zapaliti, moje mladiće mačem isjeći, o tlo razmrskati moju dojenčad, kao plijen moju djecu uzeti, ugrabiti moje djevice.
5 Dominus omnipotens sprevit illos et confudit illos in manu feminae!	5 Gospod Svevladar svlada ih rukom žene jedne!
6 Non enimcecidit potens eorum a iuvenibus, nec filii Titanum percusserunt illum, nec alti gigantes superposuerunt se illi, sed Iudith filia Merari in specie faciei suae dissolvit illum.	6 Nisu im mladići silnika slomili, Titanovi sinovi nisu ga oborili, divovi silni nisu ga napali, nego Judita, kći Merarijeva, ljepotom svoga lica njega uništi!
7 Dispoliavit enim se stola viduitatissuae in exaltationem dolentium in Israel. Unxit faciem suam unguento	7 Ona svuče udovičke haljine, da bi Izraelce ugnjetene podigla, namaza lice mašću mirisnom,
8 et colligavit capillos suos in mitra et accepit stolam lineam in seductionem eius.	8 na kose prevjes stavi, lanene halje uze da ga opčini.
9 Sandalum eius rapuit oculum ipsius, et species eius captivam fecit animam illius, et transiit gladius cervicem eius.	9 Sandala njemu oko zatravi, ljepota njena dušu mu zarobi, mač mu kroza šiju prođe.
10 Horruerunt Persae audaciam eius, et Medi turbati sunt constantia ipsius.	10 Perzijce njena hrabrost osupnu, a Medijce smionost zaprepasti.
11 Tunc ululaverunt humiles mei, et exclamaverunt aegrotantes et territi sunt, in altum extulerunt vocem suam et conversi sunt.	11 Tad viknuše ponizni moji, a oni se prepadoše, nemoćni moji, a oni se prestraviše; podigoše glas, a oni u bijeg nagnuše!
12 Filii puellarum compunxerunt illos et tamquam pueros ultroneos vulnerabant; perierunt a praelio Domini mei.	12 Djevojčicâ sasjekoše ih sinovi, pobiše ih kao sinove odmetnika, u boju Boga moga pogiboše.
13 Cantabo Deo meo hymnum novum: Domine, magnus es tu et clarus, mirabilis in virtute et insuperabilis.	13 Bogu svom pjevat ću pjesmu novu. Velik si i slavan, Gospode! U sili divan i nepobjediv!
14 Tibi serviat omnis creatura tua, quoniam dixisti, et facta sunt, misisti spiritum tuum, et aedificata sunt, et non est qui resistat voci tuae.	14 Sva stvorenja tvoja tebi neka služe, jer ti samo reče, i postadoše; posla duh svoj, i on ih oblikova. I glasu tvome nitko ne odolje.
15 Montes enim a fundamentis agitabuntur cum aquis, petrae autem a facie tua tamquam cera liquescent. Illis autem, qui timent te, propitius adhuc eris.	15 Planine će se iz temelja s vodama potresti, hridi će se pred tobom kao od voska istopiti, ali prema onima koji te se boje ti ćeš i tada milostiv biti.
16 Quoniam pusillum omne sacrum ad odorem suavitatis, et minimus omnis adeps in holocaustum tibi. Qui autem timet Dominum, magnus apud eum semper.	16 Neznatna ti je svaka žrtva na ugodan miris, još neznatnija pretilina paljenice, ali tko se boji Gospoda – velik je zauvijek.
17 Vae gentibus assurgentibus generi meo! Dominus omnipotens vindicabit illos, in die iudicii visitabit eos, ut det ignem et vermes in carnes eorum, et comburentur, ut sentiant usque in aeternum ”.	17 Jao narodima koji ustanu na narod moj! Bog Svevladar kaznit će ih na dan Suda: poslat će oganj i crve u meso njihovo, a oni će u boli jaukati zauvijek.«
18 Ut autem venerunt in Ierusalem, adoraverunt Deum; et, postquam mundatus estpopulus, rettulerunt holocaustum Domino et voluntaria sua et munera.	18 Kada dođoše u Jeruzalem, pokloniše se Bogu, a pošto se narod očisti, prinesoše paljenice, dragovoljne prinose i darove.
19 Etattulit Iudith omnia vasa Holofernis, quaecumque dederat ei populus, etconopeum, quod sustulerat de cubiculo ipsius, in consecrationem Domino dedit.	19 Judita posveti kao »herem« sve Holofernove predmete koje joj puk bijaše predao i svilene tkanine koje bijaše uzela s postelje njegove.
20 Et populus laetabatur in Ierusalem contra faciem sanctorum per menses tres, etIudith cum illis mansit.	20 Narod se veselio tri mjeseca u Jeruzalemu pred svetištem i Judita je ostala s njima.
21 Post illos autem dies rediit unusquisque in hereditatem suam, et Iudith abiitin Betuliam et demorata est in possessione sua. Et facta est secundum tempussuum clara in omni terra,	21 A nakon tih dana svaki se vrati na svoju baštinu. Judita se povuče u Betuliju i osta na svom posjedu. I svega vijeka svojega bila je slavna na svoj zemlji.
22 et multi concupierunt eam, et non cognovit virillam omnibus diebus vitae eius, ex qua die mortuus est Manasses maritus illiuset appositus est ad populum suum.	22 Mnogi su je prosili, ali ona ne upozna ni jednoga čovjeka u sve dane života svojega otkad joj umrije muž Manaše i bî pridružen narodu svome.
23 Et procedens magna facta est valde etsenuit in domo mariti sui Manasses annos centum quinque; et dimisit abram suamliberam. Et mortua est in Betulia, et sepelierunt eam in spelunca.	23 Starjela je i u domu muža svojega postigla dob od sto i pet godina. Sluškinji svojoj dala je slobodu. Umrije u Betuliji. Pokopaše je u pećini Manašea, muža njezina.
24 Et planxit eam omnis Israel diebus septem. Divisitque bona sua, priusquammoreretur, omnibus proximis viri sui Manasses et proximis ex genere suo.	24 Dom Izraelov oplakivaše je sedam dana. Prije smrti razdijelila je svoja dobra rođacima svojim i rođacima muža svojega, Manašea.
25 Etnon fuit adhuc, qui in timorem mitteret filios Israel in diebus Iudith et postmortem eius diebus multis.	25 U Juditino vrijeme, a i mnogo poslije smrti njezine, ne bijaše nikoga tko bi zadavao strah sinovima Izraelovim.