Isaia 40
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
BIBBIA CEI 2008 | Biblija Hrvatski |
---|---|
1 «Consolate, consolate il mio popolo – dice il vostro Dio. | 1 »Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš. |
2 Parlate al cuore di Gerusalemme e gridatele che la sua tribolazione è compiuta, la sua colpa è scontata, perché ha ricevuto dalla mano del Signore il doppio per tutti i suoi peccati». | 2 Govorite srcu Jeruzalema, vičite mu da mu se ropstvo okonča, da mu je krivnja okajana, jer iz Jahvine ruke primi dvostruko za sve grijehe svoje.« |
3 Una voce grida: «Nel deserto preparate la via al Signore, spianate nella steppa la strada per il nostro Dio. | 3 Glas viče: »Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu. |
4 Ogni valle sia innalzata, ogni monte e ogni colle siano abbassati; il terreno accidentato si trasformi in piano e quello scosceso in vallata. | 4 Nek’ se povisi svaka dolina, nek’ se spusti svaka gora i brežuljak. Što je neravno, nek’ se poravna, strmine nek’ postanu ravni. |
5 Allora si rivelerà la gloria del Signore e tutti gli uomini insieme la vedranno, perché la bocca del Signore ha parlato». | 5 Otkrit će se tada slava Jahvina i svako će je tijelo vidjeti, jer Jahvina su usta govorila.« |
6 Una voce dice: «Grida», e io rispondo: «Che cosa dovrò gridare?». Ogni uomo è come l’erba e tutta la sua grazia è come un fiore del campo. | 6 Glas nalaže: »Viči!« Odgovorih: »Što da vičem?« – »Svako je tijelo k’o trava, k’o cvijet poljski sva mu dražest. |
7 Secca l’erba, il fiore appassisce quando soffia su di essi il vento del Signore. Veramente il popolo è come l’erba. | 7 Sahne trava, vene cvijet, kad dah Jahvin preko njih prođe. Doista, narod je trava. |
8 Secca l’erba, appassisce il fiore, ma la parola del nostro Dio dura per sempre. | 8 Sahne trava, vene cvijet, ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka.« |
9 Sali su un alto monte, tu che annunci liete notizie a Sion! Alza la tua voce con forza, tu che annunci liete notizie a Gerusalemme. Alza la voce, non temere; annuncia alle città di Giuda: «Ecco il vostro Dio! | 9 Na visoku se uspni goru, glasniče radosne vijesti, Sione! Podigni snažno svoj glas, glasniče radosne vijesti, Jeruzaleme! Podigni ga, ne boj se, reci judejskim gradovima: »Evo Boga vašega!« |
10 Ecco, il Signore Dio viene con potenza, il suo braccio esercita il dominio. Ecco, egli ha con sé il premio e la sua ricompensa lo precede. | 10 Gle, Gospod Jahve dolazi u moći, mišicom svojom vlada! Evo s njim naplata njegova, a ispred njega njegova nagrada. |
11 Come un pastore egli fa pascolare il gregge e con il suo braccio lo raduna; porta gli agnellini sul petto e conduce dolcemente le pecore madri». | 11 Kao pastir pase stado svoje, u ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naručju, i brižljivo njeguje dojilice. |
12 Chi ha misurato con il cavo della mano le acque del mare e ha calcolato l’estensione dei cieli con il palmo? Chi ha valutato con il moggio la polvere della terra e ha pesato con la stadera le montagne e i colli con la bilancia? | 12 Tko je šakom izmjerio more, i nebesa premjerio pedljem? Tko je mjericom izmjerio zemlju, i planine na mjerila, a tezuljom bregove? |
13 Chi ha diretto lo spirito del Signore e come suo consigliere lo ha istruito? | 13 Tko je pokrenuo duh Jahvin, koji ga je uputio savjetnik? |
14 A chi ha chiesto di consigliarlo, di istruirlo, di insegnargli il sentiero del diritto, di insegnargli la conoscenza e di fargli conoscere la via della prudenza? | 14 S kim se on posvjetova, tko je njemu mudrost ulio, naučio ga putovima pravde? Tko li ga je naučio znanju, pokazao mu put k umnosti? |
15 Ecco, le nazioni sono come una goccia che cade da un secchio, contano come polvere sulla bilancia; ecco, le isole pesano quanto un granello di sabbia. | 15 Gle, narodi su kao kap iz vjedra, vrijede kao prah na tezulji. Otoci, gle, lebde poput truna! |
16 Il Libano non basterebbe per accendere il rogo, né le sue bestie per l’olocausto. | 16 Libanon je malen za lomaču, a zvijeri njegovih nema dosta za paljenicu. |
17 Tutte le nazioni sono come un niente davanti a lui, come nulla e vuoto sono da lui ritenute. | 17 Svi narodi k’o ništa su pred njim, ništavilo su njemu i praznina. |
18 A chi potreste paragonare Dio e quale immagine mettergli a confronto? | 18 S kime ćete prispodobit’ Boga? I s kakvim ga likom usporedit’? |
19 Il fabbro fonde l’idolo, l’orafo lo riveste d’oro, e fonde catenelle d’argento. | 19 Ljevač lijeva idol, zlatar ga pozlaćuje i lijeva od srebra lančiće. |
20 Chi ha poco da offrire sceglie un legno che non marcisce; si cerca un artista abile, perché gli faccia una statua che non si muova. | 20 Siromah za prinos bira drvo koje ne trune; i vješta traži umjetnika da mu načini kip nepomičan. |
21 Non lo sapete forse? Non lo avete udito? Non vi fu forse annunciato dal principio? Non avete riflettuto sulle fondamenta della terra? | 21 Zar ne znate? Zar niste čuli? Nije li vam odiskona otkriveno? Zar niste shvatili tko zasnova zemlju? |
22 Egli siede sopra la volta del mondo, da dove gli abitanti sembrano cavallette. Egli stende il cielo come un velo, lo dispiega come una tenda dove abitare; | 22 On stoluje vrh kruga zemaljskoga kom su stanovnici poput skakavaca. Kao zastor nebesa je razastro, kao šator za stan razapeo. |
23 egli riduce a nulla i potenti e annienta i signori della terra. | 23 On obraća u ništa knezove, uništava suce zemaljske. |
24 Sono appena piantati, appena seminati, appena i loro steli hanno messo radici nella terra, egli soffia su di loro ed essi seccano e l’uragano li strappa via come paglia. | 24 Tek što su zasađeni, tek što su posijani, tek što im stabljika u zemlju korijen pruži, on puhne na njih i oni posahnu, vihor ih k’o pljevu raznese. |
25 «A chi potreste paragonarmi, quasi che io gli sia pari?» dice il Santo. | 25 »S kime ćete mene prispodobit’, tko mi je ravan?« kaže Svetac. |
26 Levate in alto i vostri occhi e guardate: chi ha creato tali cose? Egli fa uscire in numero preciso il loro esercito e le chiama tutte per nome; per la sua onnipotenza e il vigore della sua forza non ne manca alcuna. | 26 Podignite oči i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu, i koji ih sve zove po imenu. |
27 Perché dici, Giacobbe, e tu, Israele, ripeti: «La mia via è nascosta al Signore e il mio diritto è trascurato dal mio Dio»? | 27 Zašto kažeš, Jakove, i ti, Izraele, govoriš: »Moj put sakriven je Jahvi, Bogu mom izmiče moja pravica?« |
28 Non lo sai forse? Non l’hai udito? Dio eterno è il Signore, che ha creato i confini della terra. Egli non si affatica né si stanca, la sua intelligenza è inscrutabile. | 28 Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv. |
29 Egli dà forza allo stanco e moltiplica il vigore allo spossato. | 29 Umornome snagu vraća, jača nemoćnoga. |
30 Anche i giovani faticano e si stancano, gli adulti inciampano e cadono; | 30 Mladići se more i malakšu, iznemogli, momci posrću. |
31 ma quanti sperano nel Signore riacquistano forza, mettono ali come aquile, corrono senza affannarsi, camminano senza stancarsi. | 31 Al’ onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se. |