SCRUTATIO

Lunedi, 13 ottobre 2025 - Beata Alessandrina Maria da Costa ( Letture di oggi)

Isaia 40


font
BIBBIA CEI 2008Biblija Hrvatski
1 «Consolate, consolate il mio popolo
– dice il vostro Dio.
1 »Tješite, tješite moj narod, govori Bog vaš.
2 Parlate al cuore di Gerusalemme
e gridatele che la sua tribolazione è compiuta,
la sua colpa è scontata,
perché ha ricevuto dalla mano del Signore
il doppio per tutti i suoi peccati».
2 Govorite srcu Jeruzalema,
vičite mu
da mu se ropstvo okonča,
da mu je krivnja okajana,
jer iz Jahvine ruke primi
dvostruko za sve grijehe svoje.«
3 Una voce grida:
«Nel deserto preparate la via al Signore,
spianate nella steppa la strada per il nostro Dio.
3 Glas viče: »Pripravite Jahvi
put kroz pustinju.
Poravnajte u stepi
stazu Bogu našemu.
4 Ogni valle sia innalzata,
ogni monte e ogni colle siano abbassati;
il terreno accidentato si trasformi in piano
e quello scosceso in vallata.
4 Nek’ se povisi svaka dolina,
nek’ se spusti svaka gora i brežuljak.
Što je neravno, nek’ se poravna,
strmine nek’ postanu ravni.
5 Allora si rivelerà la gloria del Signore
e tutti gli uomini insieme la vedranno,
perché la bocca del Signore ha parlato».
5 Otkrit će se tada slava Jahvina
i svako će je tijelo vidjeti,
jer Jahvina su usta govorila.«
6 Una voce dice: «Grida»,
e io rispondo: «Che cosa dovrò gridare?».
Ogni uomo è come l’erba
e tutta la sua grazia è come un fiore del campo.
6 Glas nalaže: »Viči!«
Odgovorih: »Što da vičem?«
– »Svako je tijelo k’o trava,
k’o cvijet poljski sva mu dražest.
7 Secca l’erba, il fiore appassisce
quando soffia su di essi il vento del Signore.
Veramente il popolo è come l’erba.
7 Sahne trava, vene cvijet,
kad dah Jahvin preko njih prođe.
Doista, narod je trava.
8 Secca l’erba, appassisce il fiore,
ma la parola del nostro Dio dura per sempre.
8 Sahne trava, vene cvijet,
ali riječ Boga našeg ostaje dovijeka.«
9 Sali su un alto monte,
tu che annunci liete notizie a Sion!
Alza la tua voce con forza,
tu che annunci liete notizie a Gerusalemme.
Alza la voce, non temere;
annuncia alle città di Giuda: «Ecco il vostro Dio!
9 Na visoku se uspni goru,
glasniče radosne vijesti, Sione!
Podigni snažno svoj glas,
glasniče radosne vijesti, Jeruzaleme!
Podigni ga, ne boj se,
reci judejskim gradovima:
»Evo Boga vašega!«
10 Ecco, il Signore Dio viene con potenza,
il suo braccio esercita il dominio.
Ecco, egli ha con sé il premio
e la sua ricompensa lo precede.
10 Gle, Gospod Jahve dolazi u moći,
mišicom svojom vlada!
Evo s njim naplata njegova,
a ispred njega njegova nagrada.
11 Come un pastore egli fa pascolare il gregge
e con il suo braccio lo raduna;
porta gli agnellini sul petto
e conduce dolcemente le pecore madri».
11 Kao pastir pase stado svoje,
u ruke uzima jaganjce,
nosi ih u svome naručju,
i brižljivo njeguje dojilice.
12 Chi ha misurato con il cavo della mano le acque del mare
e ha calcolato l’estensione dei cieli con il palmo?
Chi ha valutato con il moggio la polvere della terra
e ha pesato con la stadera le montagne
e i colli con la bilancia?
12 Tko je šakom izmjerio more,
i nebesa premjerio pedljem?
Tko je mjericom izmjerio zemlju,
i planine na mjerila,
a tezuljom bregove?
13 Chi ha diretto lo spirito del Signore
e come suo consigliere lo ha istruito?
13 Tko je pokrenuo duh Jahvin,
koji ga je uputio savjetnik?
14 A chi ha chiesto di consigliarlo, di istruirlo,
di insegnargli il sentiero del diritto,
di insegnargli la conoscenza
e di fargli conoscere la via della prudenza?
14 S kim se on posvjetova,
tko je njemu mudrost ulio,
naučio ga putovima pravde?
Tko li ga je naučio znanju,
pokazao mu put k umnosti?
15 Ecco, le nazioni sono come una goccia che cade da un secchio,
contano come polvere sulla bilancia;
ecco, le isole pesano quanto un granello di sabbia.
15 Gle, narodi su kao kap iz vjedra,
vrijede kao prah na tezulji.
Otoci, gle, lebde poput truna!
16 Il Libano non basterebbe per accendere il rogo,
né le sue bestie per l’olocausto.
16 Libanon je malen za lomaču,
a zvijeri njegovih nema dosta za paljenicu.
17 Tutte le nazioni sono come un niente davanti a lui,
come nulla e vuoto sono da lui ritenute.
17 Svi narodi k’o ništa su pred njim,
ništavilo su njemu i praznina.
18 A chi potreste paragonare Dio
e quale immagine mettergli a confronto?
18 S kime ćete prispodobit’ Boga?
I s kakvim ga likom usporedit’?
19 Il fabbro fonde l’idolo,
l’orafo lo riveste d’oro,
e fonde catenelle d’argento.
19 Ljevač lijeva idol,
zlatar ga pozlaćuje
i lijeva od srebra lančiće.
20 Chi ha poco da offrire
sceglie un legno che non marcisce;
si cerca un artista abile,
perché gli faccia una statua che non si muova.
20 Siromah za prinos
bira drvo koje ne trune;
i vješta traži umjetnika
da mu načini kip nepomičan.
21 Non lo sapete forse? Non lo avete udito?
Non vi fu forse annunciato dal principio?
Non avete riflettuto sulle fondamenta della terra?
21 Zar ne znate? Zar niste čuli?
Nije li vam odiskona otkriveno?
Zar niste shvatili tko zasnova zemlju?
22 Egli siede sopra la volta del mondo,
da dove gli abitanti sembrano cavallette.
Egli stende il cielo come un velo,
lo dispiega come una tenda dove abitare;
22 On stoluje vrh kruga zemaljskoga
kom su stanovnici poput skakavaca.
Kao zastor nebesa je razastro,
kao šator za stan razapeo.
23 egli riduce a nulla i potenti
e annienta i signori della terra.
23 On obraća u ništa knezove,
uništava suce zemaljske.
24 Sono appena piantati, appena seminati,
appena i loro steli hanno messo radici nella terra,
egli soffia su di loro ed essi seccano
e l’uragano li strappa via come paglia.
24 Tek što su zasađeni, tek što su posijani,
tek što im stabljika u zemlju korijen pruži,
on puhne na njih i oni posahnu,
vihor ih k’o pljevu raznese.
25 «A chi potreste paragonarmi,
quasi che io gli sia pari?» dice il Santo.
25 »S kime ćete mene prispodobit’,
tko mi je ravan?« kaže Svetac.
26 Levate in alto i vostri occhi e guardate:
chi ha creato tali cose?
Egli fa uscire in numero preciso il loro esercito
e le chiama tutte per nome;
per la sua onnipotenza e il vigore della sua forza
non ne manca alcuna.
26 Podignite oči i gledajte:
tko je to stvorio?
Onaj koji na broj izvodi vojsku njihovu,
i koji ih sve zove po imenu.
27 Perché dici, Giacobbe,
e tu, Israele, ripeti:
«La mia via è nascosta al Signore
e il mio diritto è trascurato dal mio Dio»?
27 Zašto kažeš, Jakove,
i ti, Izraele, govoriš:
»Moj put sakriven je Jahvi,
Bogu mom izmiče moja pravica?«
28 Non lo sai forse?
Non l’hai udito?
Dio eterno è il Signore,
che ha creato i confini della terra.
Egli non si affatica né si stanca,
la sua intelligenza è inscrutabile.
28 Zar ne znaš?
Zar nisi čuo?
Jahve je Bog vječni,
krajeva zemaljskih stvoritelj.
On se ne umara, ne sustaje,
i um je njegov neizmjerljiv.
29 Egli dà forza allo stanco
e moltiplica il vigore allo spossato.
29 Umornome snagu vraća,
jača nemoćnoga.
30 Anche i giovani faticano e si stancano,
gli adulti inciampano e cadono;
30 Mladići se more i malakšu,
iznemogli, momci posrću.
31 ma quanti sperano nel Signore riacquistano forza,
mettono ali come aquile,
corrono senza affannarsi,
camminano senza stancarsi.
31 Al’ onima što se u Jahvu uzdaju
snaga se obnavlja,
krila im rastu kao orlovima,
trče i ne sustaju, hode i ne more se.