SCRUTATIO

Venerdi, 31 ottobre 2025 - Santa Lucilla ( Letture di oggi)

Isaia 33


font
BIBBIA CEI 1974Biblija Hrvatski
1 Guai a te, che devasti e non sei stato devastato,
che saccheggi e non sei stato saccheggiato:
sarai devastato, quando avrai finito di devastare,
ti saccheggeranno, quando avrai finito di saccheggiare.
1 Teško tebi koji nepustošen pustošiš,
koji pljačkaš nepljačkan,
kad prestaneš, tebe će opustošiti,
opljačkat’ te kad prestaneš pljačkati.
2 Signore, pietà di noi, in te speriamo;
sii il nostro braccio ogni mattina,
nostra salvezza nel tempo dell'angoscia.
2 Jahve, smiluj nam se,
u te se uzdamo!
Budi mišica naša svako jutro,
naš spas u doba nevolje.
3 Al rumore della tua minaccia fuggono i popoli,
quando ti levi si disperdono le nazioni.
3 Od silna tutnja pobjegoše narodi,
ti ustade, raspršiše se puci,
4 Si ammucchia la preda come si ammucchiano le cavallette
vi si precipita sopra come vi si precipitano le locuste.
4 i plijen se skuplja kao što se kupe šaške,
na nj će navaliti kao jato skakavaca.
5 Eccelso è il Signore poiché dimora lassù;
egli riempie Sion di diritto e di giustizia.
5 Uzvišen je Jahve jer u visini prebiva,
on puni Sion pravom i pravednošću.
6 C'è sicurezza nelle sue leggi,
ricchezze salutari sono sapienza e scienza;
il timore di Dio è il suo tesoro.
6 Pouzdan je tvoj vijek:
mudrost i znanje
spasonosno su blago –
a strah Gospodnji njegovo bogatstvo.
7 Ecco gli araldi gridano di fuori,
i messaggeri di pace piangono amaramente.
7 Gle, stanovništvo Arielovo
kuka po ulicama,
glasnici mironosni
plaču gorko.
8 Sono deserte le strade,
non c'è chi passi per la via.
Egli ha violato l'alleanza,
ha respinto i testimoni,
non si è curato di alcuno.
8 Opustješe ceste,
s putova nesta putnikâ;
raskidaju se savezi, preziru se svjedoci,
ni prema kome nema obzira.
9 La terra è in lutto e piena di squallore,
si scolora il Libano e intristisce;
la pianura di Saron è simile a una steppa,
brulli sono il Basan e il Carmelo.
9 Gine zemlja u žalosti,
u stidu vene Libanon.
Šaron je kao stepa,
Bašan i Karmel ogolješe.
10 "Ora mi alzerò", dice il Signore,
"ora mi innalzerò, ora mi esalterò.
10 »Sada ću ustati«, veli Jahve,
»sada ću se dići, sada uzvisiti.
11 Avete concepito fieno, partorirete paglia;
il mio soffio vi divorerà come fuoco.
11 Začeste sijeno, rodit ćete slamu;
dah moj proždrijet će vas kao oganj.
12 I popoli saranno fornaci per calce,
spini tagliati da bruciare nel fuoco.
12 Narodi će biti sažgani u vapno,
kao posječeno trnje što gori u vatri.
13 Sentiranno i lontani quanto ho fatto,
sapranno i vicini qual è la mia forza".
13 Čujte, vi koji ste daleko, što sam učinio,
a vi koji ste blizu, poznajte mi snagu!«
14 Hanno paura in Sion i peccatori,
lo spavento si è impadronito degli empi.
"Chi di noi può abitare presso un fuoco divorante?
Chi di noi può abitare tra fiamme perenni?".
14 Na Sionu strepe grešnici,
trepet spopada bezbožnika:
»Tko će od nas opstati
pred ognjem zatornim,
tko će od nas opstati
pred žarom vječnim?«
15 Chi cammina nella giustizia e parla con lealtà,
chi rigetta un guadagno frutto di angherie,
scuote le mani per non accettare regali,
si tura gli orecchi per non udire fatti di sangue
e chiude gli occhi per non vedere il male:
15 Onaj koji hodi u pravdi i pravo govori,
koji prezire dobit od prinude,
koji otresa ruku da ne primi mito,
koji zatiskuje uši da ne čuje o krvoproliću,
koji zatvara oči da ne vidi zlo:
16 costui abiterà in alto,
fortezze sulle rocce saranno il suo rifugio,
gli sarà dato il pane, avrà l'acqua assicurata.

16 on će prebivati u visinama,
tvrđe na stijenama bit će mu utočište,
imat će dosta kruha
i vode će mu svagda dotjecati.
17 I tuoi occhi vedranno un re nel suo splendore,
contempleranno un paese sconfinato.
17 Oči će ti gledati kralja u njegovoj ljepoti,
promatrat će zemlju nepreglednu.
18 Il tuo cuore si chiederà nei suoi terrori:
"Dov'è colui che registra?
Dov'è colui che pesa il denaro?
Dov'è colui che ispeziona le torri?".
18 Srce će ti u strahu misliti:
»Gdje li je onaj što je brojio,
gdje li onaj što je mjerio,
gdje li onaj što je prebrajao mladiće?«
19 Non vedrai più quel popolo straniero,
popolo dal linguaggio oscuro, incomprensibile,
dalla lingua barbara che non si capisce.
19 Nećeš više vidjeti divljega naroda,
naroda nerazumljiva i neshvatljiva govora,
jezika strana što ga nitko ne razumije.
20 Guarda Sion,
la città delle nostre feste!
I tuoi occhi vedranno Gerusalemme,
dimora tranquilla, tenda che non sarà più rimossa,
i suoi paletti non saranno divelti,
nessuna delle sue cordicelle sarà strappata.
20 Pogledaj na Sion, grad blagdana naših:
oči će ti Jeruzalem vidjeti,
prebivalište zaštićeno,
šator što se ne prenosi,
kojem se kolčići nikad ne vade,
nit’ mu se ijedno uže otkida.
21 Poiché se là c'è un potente,
noi abbiamo il Signore,
al posto di fiumi e larghi canali;
non ci passerà nave a remi
né l'attraverserà naviglio più grosso.
21 Ondje nam je Jahve silni,
umjesto rijeka i širokih rukavaca:
neće onud proći nijedna lađa s veslima
niti će koji bojni brod projedriti.
22 Poiché il Signore è nostro giudice,
il Signore è nostro legislatore,
il Signore è nostro re;
egli ci salverà.
22 Jer Jahve je sudac naš, Jahve naš vojvoda,
Jahve je kralj naš – on će nas spasiti.
23 gli zoppi faranno un ricco bottino.
23 Užad ti je popustila,
ne može držati jarbola ni razviti stijega,
pa se dijeli golemo blago oteto –
kljasti će se naplijeniti plijena!
24 Nessuno degli abitanti dirà:
"Io sono malato";
il popolo che vi dimora
è stato assolto dalle sue colpe.
24 I nijedan građanin neće reći: »Bolestan sam!«
Narodu što živi ondje krivnja će se oprostiti.