Livre de Job 9
Confronta con un'altra Bibbia
Cambia Bibbia
BIBLES DES PEUPLES | Biblija Hrvatski |
---|---|
1 Job prit la parole et dit: | 1 Job progovori i reče: |
2 Oui, je le reconnais, tout cela est vrai: comment un homme aurait-il raison contre Dieu? | 2 »Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo? |
3 S’il voulait discuter avec lui, pourrait-il répondre une fois sur mille? | 3 Ako bi se tkogod htio preti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću. |
4 Il pense avec sagesse, sa force a tout pouvoir, peut-on lui résister impunément? | 4 Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro? |
5 Il déplace les montagnes sans qu’elles le sachent, il les retourne s’il se met en colère. | 5 On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće. |
6 Il ébranle la terre sur son socle et ses colonnes vacillent. | 6 Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove. |
7 Il suffit qu’il parle, le soleil ne brille plus, un tour de clé, et ce sont les étoiles. | 7 Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati. |
8 Il a déployé, tout seul, la voûte aux étoiles, il chemine sur le plancher des eaux. | 8 Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao. |
9 Il a fait la Grande Ourse, et puis Orion, et les Pléiades et les Chambres du Sud. | 9 Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu. |
10 Il fait des choses si grandes qu’on ne peut les sonder, des merveilles impossibles à compter! | 10 Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit’ ne mogu. |
11 S’il passe près de moi, je ne le vois pas, il me frôle sans que je l’aperçoive. | 11 Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi – ja ga ne opažam. |
12 S’il prend de force, va-t-on l’en empêcher, ou lui dire: “Que fais-tu là?” | 12 Ugrabi li što, tko će mu to priječit’, i tko ga pitat’ smije: ‘Što si učinio?’ |
13 Dieu ne se reprend pas quand il s’est emporté, ceux qui aidaient Rahab sont toujours sous ses pieds. | 13 Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba. |
14 Voulez-vous que j’aille, moi, lui répliquer et me mettre à discuter avec lui, | 14 Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem? |
15 ou à supplier mon juge qui ne me répond pas quand je suis dans mon droit? | 15 I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio. |
16 Je pourrais l’appeler, attendant une réponse, mais comment croire qu’il entendra ma voix? | 16 A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša. |
17 C’est lui qui m’écrase pour un cheveu, qui multiplie sans raison mes blessures. | 17 Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava. |
18 Il ne me laisse pas reprendre mon souffle tandis qu’il m’envoie jusqu’à plus soif la peine. | 18 Ni časa jednoga predahnut’ mi ne dâ, nego mene svakom gorčinom napaja! |
19 Employer la force? Il sera le plus fort. Aller aux juges? Qui fera la convocation? | 19 Ako je na snagu – ta on je najjači! Ako je na pravdu – tko će njega na sud? |
20 Je peux être juste, mes paroles m’accuseront, même si je suis parfait, elles me condamneront. | 20 Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila. |
21 Mais suis-je parfait? Je ne le sais pas: la vie n’a pas de sens! | 21 A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao! |
22 Tout est pareil et je peux dire: il supprime l’innocent avec le coupable. | 22 Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava. |
23 Quand une catastrophe répand soudain la mort, il se moque de l’épreuve des innocents. | 23 I bič smrtni kad bi odjednom ubijô... ali on se ruga nevolji nevinih. |
24 Quand un pays tombe aux mains des méchants, il met un bandeau sur les yeux des juges. Si ce n’est pas lui, qui donc alors? | 24 U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda? |
25 Mes jours ont passé plus vite qu’un coureur: ils fuyaient sans connaître le bonheur. | 25 Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć’. |
26 Ils glissaient comme une barque de joncs, comme un aigle qui fond sur sa proie. | 26 K’o čamci od rogoza hitro promiču, k’o orao na plijen kada se zaleti. |
27 J’ai beau dire: “Laissons là ces plaintes, montrons un autre visage: le sourire!” | 27 Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti, |
28 mes épreuves me laissent angoissé car je sais que tu ne me vois pas innocent. | 28 od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim. |
29 Si je dois être coupable, à quoi bon me fatiguer pour rien? | 29 Ako li sam grešan, ta čemu onda da zalud mučim sebe. |
30 J’aurais beau me laver à l’eau de neige et me blanchir les mains avec du savon, | 30 Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio, |
31 tu me jetterais aussitôt dans la boue, et même ma tunique m’aurait en dégoût! | 31 u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine! |
32 Il n’est pas quelqu’un comme moi, pour que je lui dise: Allons ensemble au tribunal! | 32 Nije čovjek k’o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti. |
33 Il faudrait un arbitre entre nous, pour nous prendre l’un et l’autre par l’épaule, | 33 Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu, |
34 pour écarter son bâton qui me frappe et l’épouvante où me jettent ses terreurs. | 34 da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši! |
35 Mais puisqu’il n’en est pas ainsi, je veux parler sans crainte, seul avec moi-même. | 35 Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima! |